U Općoj bolnici "Prim.dr. Abdulah Nakaš", za uposlenike Odsjeka za mikrobiološku dijagnostiku, prim. dr. Sead Jažić održao je predavanje o jednoj vrsti klasične serološke reakcije, tzv. reakciji vezivanja komplementa.
Pod serološkom reakcijom podrazumijeva se reakcija između antigena i antitjela koja se izvodi u serumu pacijenta u in vitro uslovima.
Na taj način možemo dokazivati prisustvo antigena ili antitijela u serumu pacijenta zbog njihove specifičnosti, tj. svako se antitijelo veže sa antigenom koji je izazvao njegovo stvaranje, dakle, odgovaraju „kao ključ bravi".
Ove reakcije se dijele na klasične, u koje spadaju precipitacija, aglutinacija, RVK, hemaglutinacija (HA), inhibicija hemaglutinacije (IHA), neutralizacioni test (NT) i njima se ne dokazuju pojedine klase imunoglobulina, te na specifične, novije reakcije, kao što su RAI- radio-imune, ELISA-imunoenzimske, IH-imunohromatografske (direktne i indirektne), kojima se mogu dokazati i pojedine klase imunoglobulina.
Prije izvođenja reakcije vezivanja komplementa potrebno je serum pacijenta pripremiti tako da se prvo inkubiranjem na 56° C, u trajanju 30 minuta, u njemu uništi komplement (sistem od dvadesetak enzima u neaktivnom obliku koje aktivira kompleks antigen-antitijelo).
Nakon toga se serum dvostruko razrjeđuje, tj. pravi se serija dvostruko rastućih razblaženja kako bi mogli očitat zadnje razblaženje u kojem ima antitijela, a što označavamo kao „titar".
U svako razblaženje se dodaje ista količina antigena i 2 I.J. komplementa i sve se to inkubira na 37° C – 90 minuta.
U drugoj fazi u sve to dodajemo hemolitički system (služi kao indicator) i ponovo se inkubira na 37° C. Hemolitički sistem se sastoji iz ispranih ovčijih eritrocita i seruma kunića koji sadrži antitijela na te eritrocite.
Ukoliko u prvoj fazi dođe do utroška komplementa, neće doći do hemolize u drugoj fazi, nego će se eritrociti istaložiti, a ukoliko nije bilo antitijela u prvoj fazi i izostalo je vezivanje komplementa, u drugoj fazi će doći do hemolize jer se preostali komplement vezao za kompleks eritrocita sa antitijelima iz plazme.
Kao rezultat čitamo pomenuti „titar" – zadnje razblaženje gdje je izostala hemoliza.
U toku zarazne bolesti ova reakcija se izvodi više puta i prati se „dinamika titra". Reakcija se može izvoditi u epruvetama ili na mikropločama.