Preneseno iz Deklaracije opravima pacijenata u Evropi

(ICP/HLE 121, 28. juni 1994.)

1. Ljudska prava i vrijednosti u zdravstvenoj zaštiti

1.1 Svako ima pravo na poštivanje njegove ličnosti kao ljudsko biće.

1.2 Svako ima pravo na samoodređenje.

1.3 Svako ima pravo na fizički i mentalni integritet i osobnu bezbjednost.

1.4 Svako ima pravo na poštivanje njegove privatnosti.

1.5 Svako ima pravo na poštivanje njegovih moralnih i kulturnih vrijednosti te vjerskih i filozofskih ubjeđenja.

1.6 Svako ima pravo na takvu zaštitu zdravlja koja se može priuštiti odgovarajućim mjerama za prevenciju bolesti i zdravstvenu zaštitu, te na mogućnost da dosegne najveći nivo zdravlja koji se može postići.

2. Informacija

2.1 Informacije o zdravstvenim uslugama i kako ih najbolje iskoristiti trebaju biti na raspolaganju javnosti da bi koristile svim zainteresiranim osobama.

2.2 Pacijenti imaju pravo da budu u potpunosti informisani o svom zdravstvenom stanju, uključujući medicinske činjenice o njihovom stanju; o predloženim liječničkim procedurama, uz moguće rizike i koristi od svake procedure; o alternativama na predložene procedure uključujući i ishod kod ne-liječenja, te informacije o dijagnozi, prognozi i napretku liječenja.

2.3 Pacijentima se samo u izuzetnim slučajevima može uskratiti informacija kada postoji dobar razlog da se smatra da bi im ta informacija, van svakog očekivanja pozitivnog ishoda, ozbiljno naškodila.

2.4 Informacija se pacijentu mora saopštiti na način koji on razumije uz smanjenje upotrebe nepoznate tehničke terminologije. Ako pacijent ne govori jezik treba mu staviti na raspolaganje neki vid prevođenja.

2.5 Pacijenti imaju pravo da ne budu informirani na njihov izričit zahtjev.

2.6 Pacijenti imaju pravo da odaberu ko će i da li će neko uopšte biti informiran u njihovo ime.

2.7 Pacijenti trebaju imati mogućnost dobivanja drugog mišljenja.

2.8 Kada su primljeni u zdravstvenu ustanovu, pacijentima treba dati informaciju o identitetu i profesionalnom statusu zdravstvenih radnika koji ih liječe, te o svim pravilima i postupcima u toku njihovog boravka i liječenja.

2.9 Pacijentima treba omogućiti da zahtijevaju i dobiju pismeni sažetak o njihovoj dijagnozi, liječenju i njezi prilikom otpuštanja iz zdravstvene ustanove.

3. Saglasnost

3.1 Pismena saglasnost pacijenta je preduvjet za bilo koju medicinsku intervenciju.

3.2 Pacijent ima pravo da odbije ili zaustavi medicinsku intervenciju. Implikacije odbijanja ili obustavljanja takve intervencije se moraju pažljivo objasniti pacijentu.

3.3 Kada pacijent nije u stanju da izrazi svoju volju i kada je medicinska intervencija hitno potrebna, pristanak pacijenta se može pretpostaviti osim ako se ne može pretpostaviti iz prethodno datog mišljenja da će se odbiti saglasnost u takvoj situaciji.

3.4 Kada se traži saglasnost pravnog zastupnika i predložena intervencija je hitno potrebna, onda se ta intervencija može napraviti ako nije moguće na vrijeme pribaviti saglasnost zastupnika.

3.5 Kada je potreban pristanak pravnog zastupnika, pacijenti (bilo djeca ili odrasli) moraju biti uključeni u proces donošenja odluke u najvećoj mjeri koju dozvoljava njihova sposobnost.

3.6 Ako pravni zastupnik odbije da da saglasnost a ljekar ili druga osoba koja obavlja intervenciju smatra da je intervencija u interesu pacijenta, onda odluku mora donijeti sud ili neki drugi oblik arbitraže.

3.7 U svim ostalim situacijama kada pacijent nije u stanju da da pismenu saglasnost i gdje nema pravnog zastupnika ili zastupnika kojeg je u tu svrhu odredio pacijent, trebaju se poduzeti odgovarajuće mjere za substitutivni proces donošenja odluka vodeći računa o tome šta se zna i svakako o tome šta se može pretpostaviti u vezi želja pacijenta.

3.8 Saglasnost pacijenta je potrebna za čuvanje i korištenje svih materija ljudskog tijela. Saglasnost se podrazumjeva kada će se materije koristiti u postupku dobivanja dijagnoze, terapije i liječenja pacijenta.

3.9 Pismena saglasnost pacijenta je potrebna za učešće u kliničkom podučavanju.

3.10 Pismena saglasnost pacijenta je preduvjet za učešće u naučnom istraživanju. Svi protokoli se moraju podnijeti na odgovarajuće procedure etičke revizije. Takva istraživanja ne treba provoditi na onima koji nisu u stanju da izraze svoju volju, osim ako nije dobivena saglasnost pravnog zastupnika i ako bi istraživanje bilo u interesu pacijenta.

Kao izuzetak od zahtjeva za uključivanje koje je u interesu pacijenta, nesposobna osoba može biti uključena u observacijsko istraživanje koje nije od direktne koristi za njegovo zdravlje ako se ta osoba ne protivi, te da je rizik i opterećenje minimalno, a istraživanje je od značaja a alternativne metode te drugi ispitanici za istraživanje nisu na raspolaganju.

4. Povjerljivost i privatnost

4.1 Sve informacije o zdravstvenom stanju pacijenta, medicinskom stanju, dijagnozi, prognozi i liječenju i sve druge informacije lične prirode moraju ostati tajna čak i nakon smrti.

4.2 Povjerljive informacije se jedino mogu otkriti ako pacijent da izričitu saglasnost ili ako to zakon izričito predviđa. Saglasnost se može podrazumijevati kada je u pitanju otkrivanje informacija ostalim zdravstvenim radnicima koji su uključeni u liječenje pacijenta.

4.3 Svi podaci o pacijentu koji se mogu identifikovati se moraju zaštititi. Zaštita podataka mora biti u skladu sa načinom njihovog pohranjivanja. Ljudski materijal iz kojeg se mogu izdvojiti podaci koji se mogu identifikovati se isto tako moraju zaštititi.

4.4 Pacijenti imaju pravo pristupa svojoj medicinskoj dokumentaciji i tehničkim snimcima kao i svim ostalim spisima i zapisima koji se odnose na njihovu dijagnozu, liječenje i zaštitu i da dobiju primjerak njihove vlastite dokumentacije i snimaka ili dijelova snimaka. Takav pristup isključuje podatke koji se odnose na treće lice.

4.5 Pacijenti imaju pravo da zahtijevaju ispravljanje, upotpunjavanje, brisanje, razjašnjenje i/ili ažuriranje ličnih i medicinskih podataka koji se njih tiču a koji su netačni, nepotpuni, neodređeni ili zastarjeli ili koji nisu relevantni za dijagnozu i liječenje.

4.6 Ne može se zadirati u privatni i porodični život pacijenta osim i samo ako se to može opravdati kao neophodno za dijagnozu ili liječenje pacijenta i ako se pacijent sa tim saglasio.

4.7 Medicinske intervencije se jedino mogu izvršavati uz pokazivanje dužnog poštovanja za privatnost pojedinca. To znači da se data intervencija može izvršiti samo u prisutnosti onih osoba koje su neophodne za intervenciju, osim ako pacijent ne odobri ili zahtijeva drugačije.

4.8 Pacijenti primljeni u zdravstvenu ustanovu imaju pravo da očekuju takav smještaj koji će im osigurati privatnost, naročito kada zdravstveni radnici sprovode preglede, terapiju i ličnu njegu.

5. Zaštita i liječenje

5.1 Svako ima pravo na takvu zdravstvenu zaštitu koja odgovara njegovim zdravstvenim potrebama uključujući preventivnu zaštitu te aktivnosti na unapređenju zdravlja. Usluge trebaju biti neprestano na raspolaganju i jednako dostupne svima bez diskriminacije i da su u skladu sa finansijskim i materijalnim resursima i zaposlenicima koji mogu biti stavljeni na raspolaganje u datom društvu.

5.2 Pacijenti imaju zajedničko pravo na neki vid zastupanja na svakom nivou sistema zdravstvene zaštite po pitanjima koji se tiču planiranja i evaluacije zdravstvene službe uključujući obim, kvalitet i funkcioniranje pružene zaštite.

5.3 Pacijenti imaju pravo na kvalitet zaštite koji označavaju visoki tehnološki standardi i humani odnosi između pacijenata i zdravstvenih radnika.

5.4 Pacijenti imaju pravo na kontinuitet zaštite uključujući saradnju između svih zdravstvenih radnika i/ili ustanova koji mogu biti uključeni u određivanje njihove dijagnoze, liječenja i zaštite.

5.5 U okolnostima kada zdravstveni radnici moraju napraviti izbor između potecijalnih pacijenata za određeno liječenje koje ima ograničena sredstva, svi takvi pacijenti imaju pravo na pravednu proceduru selekcije za to liječenje. Taj izbor se mora zasnivati na medicinskim kriterijima i mora se napraviti bez diskriminacije.

5.6 Pacijenti imaju pravo da odaberu i promijene svog liječnika ili druge zdrastvene radnike i zdravstvenu ustanovu ako je to u skladu sa funkcioniranjem sistema zdravstvene zaštite.

5.7 Pacijenti kod kojih više ne postoji medicinska osnova za kontinuiran boravak u zdravstvenoj ustanovi imaju pravo na iscrpno objašnjenje prije nego što se premjeste u drugu ustanovu ili otpuste kući. Premještaj se jedino može obaviti ako se druga zdravstvena ustanova saglasila da primi pacijenta. Kada se pacijent otpušta kući i kada to njegovo stanje zahtijeva, na raspolaganje mu trebaju biti kućne posjete te usluge lokalne ambulante.

5.8 Pacijenti imaju pravo na dostojanstveno liječenje u odnosu na njihovu dijagnozu, terapiju i njegu koje se trebaju pružiti uz poštivanje njihove kulture i uvjerenja.

5.9 Pacijenti imaju pravo na podršku porodice, rodbine i prijatelja za vrijeme liječenja te da dobiju duhovnu podršku i upute u svako doba.

5.10 Pacijenti imaju pravo na ublažavanje patnji u skladu sa savremenim znanjem.

5.11 Pacijenti imaju pravo na humano liječenje u terminalnoj fazi i na dostojanstvenu smrt.