J.U. Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš" Sarajevo ima veoma dugu i bogatu tradiciju. Nastala je još u 19. vijeku i od tada prošla je kroz mnoge istorijske epohe - turska vremena, austrougarski period, vremena obiju Jugoslavija, pa sve do današnje Bosne i Hrecegovine.
Turski period (1866-1879)
Osnovao ju je, kao tursku vojnu bolnicu, Topal Šerif Osman-paša, koji je postao bosanskim velikim vezirom 1860. i nakon osnivanja Bosanskog vilajeta, prvi valija 1865. U Sarajevu je, pored izgradnje vojne bolnice, pokrenuo i prve stručne i srednje škole, prvu štampariju u Bosni i Hercegovini, podigao biblioteku i čitaonicu. Do njegovog dolaska vojnici su liječeni po iznajmljenim privatnim kućama. Stoga je on, u okviru sprovođenja reforme turske armije, započeo izgradnju bolnice 1866. godine. Uz građansku bolnic, koja se počela graditi nešto ranije, to su tada bile jedine dvije bolnice na teritoriji BiH.
Za svoje doba ova turska vojna bolnica bila je građevinski savremeno koncipirana. Sagrađena je na zemljištu od otkupljenih bašći u mahali Magribija i nekoliko kupljenih kuća od porodica Ćankarević, Grbić, Šahmanija i građana Smail-age Badžhanedžije i Buzare Mula Abdije. Locirana je između ulice Gornja Hiseta (sadašnje Titove) i ulice Sušice (sadašnja Kranjčevićeva) i do agresije na BiH, i pored mnogobrojnih prepravki, prvobitna zgrada očuvala je uglavnom svoj izvorni izgled, ali je, nažalost, u toku agresije uništena. Glavni objekat je projektovao makedonski neimar Andrija Damjanov, a gradnju i sporedne objekte radili su Splićani Moise i Lindarovć. Gradila se od čvrstog materijala veličine 40/60m². Imala je svoj vodovod i kanalizaciju, što je u to doba bila rijetkost, a u njoj je otvorena i prva savremena apoteka u BiH. Vodili su je vojni turski ljekari koji su bili školovani uglavnom u austrougarskoj monarhiji i primjenjivali u tretmanu bolesnika iskustva evropske medicine. U bolnici su liječeni isključivo turski vojnici i starješine i ona nije imala nikakav uticaj na zdravstveno stanje stanovništva u BiH.
