J.U. Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš" Sarajevo ima veoma dugu i bogatu tradiciju. Nastala je još u 19. vijeku i od tada prošla je kroz mnoge istorijske epohe - turska vremena, austrougarski period, vremena obiju Jugoslavija, pa sve do današnje Bosne i Hrecegovine.

Turski period (1866-1879)

Osnovao ju je, kao tursku vojnu bolnicu, Topal Šerif Osman-paša, koji je postao bosanskim velikim vezirom 1860. i nakon osnivanja Bosanskog vilajeta, prvi valija 1865. U Sarajevu je, pored izgradnje vojne bolnice, pokrenuo i prve stručne i srednje škole, prvu štampariju u Bosni i Hercegovini, podigao biblioteku i čitaonicu. Do njegovog dolaska vojnici su liječeni po iznajmljenim privatnim kućama. Stoga je on, u okviru sprovođenja reforme turske armije, započeo izgradnju bolnice 1866. godine. Uz građansku bolnic, koja se počela graditi nešto ranije, to su tada bile jedine dvije bolnice na teritoriji BiH.

Za svoje doba ova turska vojna bolnica bila je građevinski savremeno koncipirana. Sagrađena je na zemljištu od otkupljenih bašći u mahali Magribija i nekoliko kupljenih kuća od porodica Ćankarević, Grbić, Šahmanija i građana Smail-age Badžhanedžije i Buzare Mula Abdije. Locirana je između ulice Gornja Hiseta (sadašnje Titove) i ulice Sušice (sadašnja Kranjčevićeva) i do agresije na BiH, i pored mnogobrojnih prepravki, prvobitna zgrada očuvala je uglavnom svoj izvorni izgled, ali je, nažalost, u toku agresije uništena. Glavni objekat je projektovao makedonski neimar Andrija Damjanov, a gradnju i sporedne objekte radili su Splićani Moise i Lindarovć. Gradila se od čvrstog materijala veličine 40/60m². Imala je svoj vodovod i kanalizaciju, što je u to doba bila rijetkost, a u njoj je otvorena i prva savremena apoteka u BiH. Vodili su je vojni turski ljekari koji su bili školovani uglavnom u austrougarskoj monarhiji i primjenjivali u tretmanu bolesnika iskustva evropske medicine. U bolnici su liječeni isključivo turski vojnici i starješine i ona nije imala nikakav uticaj na zdravstveno stanje stanovništva u BiH.

Austrougarski period (1879-1914)

U periodu austrougarske dominacije na ovim prostorima, Cirkularnom naredbom od 10. augusta 1879. (vojni br. 4203), "Njegovo carsko i kraljevsko Veličanstvo najmilostivije je izvoljelo odobriti najuzvišenijom odlukom od 4. augusta 1870 :

1. da se 1. septembra 1879. godine u Sarajevu i Mostaru uspostavi po jedna garnizonska bolnica, skupa sa sanitetskim odjeljenjem i apotekom, koje će nositi br. 25, odnosno broj 26.

2. da se odgovarajući broj ljekara, sveštenika, trupnih računovođa i apotekarskih činovnika, zatim armijskih oficira i ljudstva sanitetske trupe vodi iznad propisanog mirnodopskog stanja, prema pretpostavljenom stanju novih ustanova i odjeljaka, s odgovarajućim organizacionim odnosima."

Time je nasljeđena turska vojna bolnica postala Garnizonska bolnica broj 25. Godine 1897. ova bolnica se sastojala od dva kompleksa zgrada koje je dijelila ulica Sušica. Jedan kompleks se nalazio u zatupljenom trouglu kojeg čine dvije komunikacije, ulica Gornja Hiseta i Sušica. U tom dijelu se nalazila glavna zgrada, oficirska bolesnička baraka, baraka kuhinje i kupatila, zatim razni mali objekti koji su služili kao radionice, magazini materijala i sl.

Drugi kompleks je ležao na obronku Gorice, sjeverno od ulice Sušice. Sastojao se od pet vojničkih bolesničkih baraka, barake mrtvačnice i peći za spaljivanje.

Organizacija bolnice bila zasnovana na paviljonskom sistemu. Bila je namijenjena isključivo vojnim potrebama sa vojnim austrougarskim ljekarima.

Vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1914-1945)

Između dva svjetska rata (vrijeme Kraljevine Jugoslavije) izgrađen je još jedan paviljon, ali u namjeni i ulozi bolnice bitno se ništa nemijenja. Iako je tada imala 18 vojnih ljekara, što je za to doba predstavljalo dobru kadrovsku popunjenost, radila je isključivo za potrebe armije, kao armijska bolnica 2. vojne oblasti.

Sastojala se iz stare turske bolnice i pet paviljona u Kranjčevićevoj ulici, a imala je: hirurško, interno, zarazno, kožno-venerično, očno, ORL, prijemno odeljenje, rentgen, laboratorij, prosekturu, biblioteku, zubnu stanicu, apoteku i pozadinske organe (kuhinja, radionica, perionica, magacini, štale, garaže itd.). Normalni kapacitet joj je iznosio oko 400 kreveta. Već u to doba se osjeća dotrajalost zgrada u kojoj je bila smještena bolnica, kao i njihova nepodobnost za razvoj savremene medicine.

Takvu bolnicu je naslijedila NDH i u vremenu od 1941. do 1945. nema nekih bitnih promjena. U bolnici se liječe domobrani i ustaše, a imala je jedno malo odjeljenje za zarobljenike (partizane). Interesantno je da se u ovoj bolnici nisu liječili njemački vojnici. Kapacitet joj se proširuje na 800 kreveta bez proširenja smještajnog prostora. Sve više se osjećala dotrajalost pojedinih objekata, no i pored toga su rađene samo najnužnije opravke.

SFRJ (1945-1992)

Od 1945. (vrijeme nove Jugoslavije) smeštajni uslovi i oprema bolnice su se sporo i teško popravljali.

Godine 1958. hirurško, očno, ORL, rentgen odeljenje i bolnički laboratorij su dobili pristojan smještaj u novoizgrađenoj zgradi, koja će u konceptu nove bolnice biti adaptirana za polikliniku.

Godine 1960. stara turska vojna bolnica, iako dotrajala, adaptirana je u polikliniku, ATD i dječiji dispanzer, pa je na taj način obezbijeđeno više mogućnosti za njihov rad.

1967. godine, po iseljenju Uprave bolnice u napušteni studentski dom u krugu bolnice, neuropsihijatrijsko, dermatovenerološko i zarazno odjeljenje su dobili uslovniji smještaj u paviljonu koji je izgrađen za vreme stare Jugoslavije.

Godine 1961. adaptirana je baraka za smještaj odjeljenja za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, a vremenom je bila relativno dobro opremljena potrebnim aparatima, tako da je zadovoljavala potrebe bolnice iz te specijalnosti.

Mada nedovoljno i sporo, modernizovala se i medicinska oprema bolnice, zadovoljavajući u dobroj meri savremene zahtijeve dijagnostike i terapije.

No sve to nije bilo dovoljno. Ulagana su ogromna sredstva u popravke sve dotrajalijih zgrada, ali problem smještaja i modernizacije bolnice ostajao je i dalje neriješen, kočeći sve više njen daljnji stručni razvoj. Zbog toga je odlučeno da se izradi nova bolnica. Radovi na njoj su otpočeli 1973. godine, a njena izgradanja je dovršena 1979. godine. Time je bolnica dobila sadašnji izgled. Kapacitet joj je bio 420 kreveta. Pored vojnih lica u njoj su se liječili i civili. Obezbjeđivala je primarnu, sekundarnu i djelimično tercijarnu zdravstvenu zaštitu.

Bosna i Hercegovina (1992-danas)

1992. godine, sa početkom agresije na BiH, tadašnja Državna bolnica "Sarajevo", našla se u neposrednoj blizini prve ratne linije.

Iako u vrlo teškim uslovima, bez osnovnih energenata, sa smanjenim brojem osoblja, uz minimalne količine lijekova i hrane, bolnica je i dalje radila.

Za vrijeme agresije liječeno je preko 8.000 ranjenih sugrađana i izvedeno oko 11.000 većih operacija. Kroz našu polikliniku prošlo je preko 90.000 vanjskih pacijenata kojima je urađeno preko 1,400.000 medicinskih usluga. Porođajno odjeljenje je asistiralo pri porađanju 6.000 trudnica.

RANJENI GRAĐANI SARAJEVA LIJEČENI U DRŽAVNOJ BOLNICI "SARAJEVO" U PERIODU 1992 – 1995

UO = urgentno odjeljenje

BROJ VEĆIH OPERACIJA I MALE HIRURGIJE U DRŽAVNOJ BOLNICI "SARAJEVO" U PERIODU 1992 – 1995

Bolnica je pogođena sa oko 200 velikih projektila. Sve zgrade su teško oštećene. Oprema takođe. Na svim odjeljenjima medicinska oprema i instrumenti, koji nisu bili uništeni, bili su istrošeni zbog velike frekvencije korištenja. Tehničko osoblje je nastojalo da ih osposobi koliko je to bilo moguće, a kad su se iscrpile rezerve, morali su od postojeće opreme koristiti dijelove da bi druga mogla da funkcioniše. Mnogim aparatima bili su potrebni specijalni dijelovi i profesionalci za njihovo ugrađivanje. To je bilo moguće ostvariti samo uz pomoć donatorskih organizacija. Rezerve specijalnih materijalia potrebnih za ortopediju, veskularnu, neuro i rekonstruktivnu hirurgiju, a isto tako za očno odjeljenje, anasteziju i intenzivnu njegu, te rtg, laboratoriju, sterilizaciju i transfuziju takođe su bili brzo na izmaku. Zahvaljujući humanitarnim organizacijama, WHO i drugim donatorima, te vlastitim snagama, bolnica je i dalje mogla da radi iako na granici ljudskih mogućnosti.

Već u oktobru 1992. godine radilo se i na redovnoj registraciji lokaliteta i obima oštećenja na bolničkim objektima. Intenzivirane su i aktivnosti na projektovanju sanacije i rekonstrukcije.

Bolnica je bila uključena i u projekat FMZ - "Esential Hospital Service". Ovaj projekat je obuhvatao građevinsku sanaciju, rekonstrukciju i opremanje bolnice. Od 1998. do 1999. to je i realizovano zahvaljujući donacijama Republike Grčke, vlade Japana, Republike Slovenije i dr.

Od 29.06.2000. (sjednica Skupštine Kantona Sarajevo) naša ustanova posluje pod nazivom J.U. Opća bolnica "Sarajevo". Osnovana je za obavljanje javne zdravstvene djelatnosti u oblasti specijalističko-konsultativne i bolničke zaštite za Kanton Sarajevo. Unutar organizacionih jedinica bolnice obavljaju se sljedeće djelatnosti : hospitalizacija, medicinska njega i hirurške djelatnosti, dijagnostika, liječenje, operacije, analize, hitne intervencije, proizvodnja farmaceutskih preparata, izdavanje i spravljanje lijekova po proceduri.

Osim zdravstvene djelatnosti u bolnici se odvijao dio nastavnih procesa za srednju školu zdravstvenog usmjerenja. Kapacitet ustanove je 300 postelja. U njoj je zaposleno više od 600 uposlenika.

U junu mjesecu 2000. godine, bolnica je stekla uslove da nosi naziv "Baby Friendly Hospital – Bolnica prijatelj beba". Time se uključila u globalnu kampanju koju su pokrenuli The World Health Organization (WHO) i The United Nations Childrens Fund (UNICEF). Program ove kampanje je zasnovan na tzv. «10 koraka uspješnog dojenja», a koji podržavaju prava svake majke da izabere dojenje kao najprirodniji i najzdraviji način hranjenja svoje novorođene bebe. Na taj način se naša ustanova pridružila porodici od 16.000 takvih bolnica u svijetu.

Prve laparoskopske operacije i

razvoj našeg bolničkog informacionog sitema započeo je 2000. godine.

Urgentni centar, u okviru bolnice, otvoren je 2002..

Od 2005. do 2007. radilo se na renoviranju operacionih sala.

Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 20.04.2006. bolnica dobiva sadašnji naziv – Javna ustanova Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš" po šefu hirurških disciplina, glavnom hirurgu Armije BiH i osnivaču bh sindikata uposlenika u zdravstvu.

Od 8. augusta 2008. Odjeljenje za ginekologiju i akušerstvo započinje alternativni porodi u vodi, na lopti i stočiću, a iste godine uvodi se i denzitometrija.

2009. godine bolnica postaje članica Asocijacije mreža bolnica bez duhanskog dima. Te iste godine izgrađena je i vlastita koltlovnica.

2010. godine otvoreno je Odjeljenje za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Profesionalizam udružen sa pogodnom lokacijom su razlozi što se mnogi pacijenti odlučuju za liječenje upravo ovdje.

Specijalistiško-konsultativna služba bolnice unutar više od 20 osnovnih i usmjerenih medicinskih disciplina korisnicima osigurava pružanje usluga visokog standarda kvaliteta i sigurnosti te mogućnost hospitalizacije i planirane operativne zahvate.

Pacijentima na bolničkom liječenju pruža se mogućnost smještaja u jednokrevetnim, dvokrevetnim ili višekrevetnim sobama opremljenim svim neophodnim sadržajima, dok je za bolesnike, kojima je potreban stalni nadzor i intenzvna terapija, osigurana jedinica za intenzivnu njegu i terapiju opremljena savremenom medicinskom opremom. Naša ustanova je jedna od rijetkih koja u svom sadržaju ima i hidroterapiju sa bazenom, kadama i svim sadržajima koji upotpunjavaju ovu disciplinu.

Od svog osnivanja do danas J.U. Opća bolnica "Prim.dr. Abdulah Nakaš" je pretrpila čitav niz funkcionalnih, organizacionih i kadrovskih promjena do promjena i proširenja vrsta patologija koje je liječila. Svjesni smo činjenice da bez obrazovanih kadrova osposobljenih da u svakodnevnom radu koriste i primjenjuju metode i vještine zasnovane na dokazima najbolje medicinske prakse nema budućnosti. Za razliku od ranije prakse, danas se pred uposlenike ove ustanove stavljaju zahtjevi za kontinuiranom postdiplomskom edukacijom i sticanje akademskih zvanja. Inače, pedesetih godina naša ustanova je bila rasadnik kadrova, prvenstveno u oblasti hirurgijr, od kojih su neki bili promovirani u profesore sarajevskog univerziteta i tadašnje kliničke bolnice. Bila je i centar za obrazovanje i edukaciju, mada nikada nije bila dio nastavne baze. Jedan od njenih budućih prioritetnih ciljeva u narednom periodu jeste da postane nastavna baza sarajevskog univerziteta, odnosno zdravstvenih fakulteta za dodiplomsku i postdiplomsku nastavu.

Bolnica je začetnik ideje o formiranju Nezavisnog sindikata radnika u zdravstvu 1997. godine. Među prvima je potpisala kolektivni ugovor sa Federalnom vladom. Ta organizacija je praktično proširena na nivou cijele FBiH i jedan je od faktora jedinstva radnika u zdravstvu. Bolnički radnici su bili aktivni i u formiranju strukovnih udruženja gdje i danas aktivno učestvuju..

Trajni prioritet našeg rada je nastojanje da nam pacijent bude u fokusu interesa. Pacijent koji ulazi u ovu ustanovu je pacijent njenog cijelog organizacionog sistema. Ne dijelimo ga i ne posmatramo prema njegovim funkcionalnim bolestima, funkcionalnim organima, nego ga sagledavamo kao cjelinu i nastojimo mu pružiti cjelovitu profesionalnu zdravstvenu zaštitu.

Na Evropski dan prava pacijenata, 18. 04.2018 godine, Udruženje za razvoj društva “Kap” s partnerskom organizacijom Udruženjem ICVA proglasilo je, po mišljenju građana, Opću bolnicu “Prim dr. Abdulah Nakaš”, za najbolju zdravstvenu ustanovu u FBiH a prim.dr. Zlatko Kravić, direktor Opće bolnice izabran je za najboljeg zdravstvenog radnika u FBiH.