Svjetski dan prve pomoći obilježava se 14. septembra 2013. godine. Ovogodišnja tema je:
“Hitna pomoć i sigurnost na cesti“.
Međunarodna federacija Crvenog krsta/križa i Crvenog polumjeseca 2000. godine uvela je Svjetski dan prve pomoći (WFAD) koji se obilježava druge subote u septembru.
Više od 100 organizacija Crvenog križa/krsta i Crvenog polumjeseca širom svijeta organizuju događanja i svečanosti kako bi podigli svijest građana o značaju prve pomoći te žele ukazati da se brzom i pravilnom reakcijom može spasiti živote u svakodnevnim i kriznim situacijama.
Svake godine, više od 1,24 milijona ljudi umire u saobraćajnim nesrećama a 50 miliona bude povrijeđeno. Mnogi od tih smrtnih slučajeva i ozljeda mogle bi se izbjeći ako smo obučeni i poznajemo osnove prve pomoći. Prva pomoć nije zamjena za hitnu pomoć. To je početni korak u pružanju korisne i brze akcije koja pomaže smanjenju ozbiljne ozljede i povećava šanse za preživljavanje u nesrećama i iznenadnim bolesnim stanjima dok se čeka stručna pomoć.
Prije 154 godine, Švicarac Žan Anri Dinan, prvi put je u svijetu organizovao pružanje prve pomoći u bici kod Solferina 1859. godine, na čijem je ratištu ostalo 40.000 ranjenika. Krvavo iskustvo te bitke navelo ga je da napiše knjigu “Sjećanje na Solferino” u kojoj je, između ostalog, iznio ideju o formiranju društva koje će djelovati u ratnim situacijama.
Međunarodni pokret Crvenog krsta/ križa osnovan je 1863. godine , a godinu kasnije usvojena je Ženevska konvencija prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici kao i sanitetsko osoblje koje im pruža pomoć.
Žan Anri Dinan dobio je prvu Nobelovu nagradu za mir koja mu je dodjeljena 1901. godine.
Novčanu vrijednost nagrade poklonio je u humanitarne svrhe.
Prva pomoć je humani čin koji spašava život jer nesreće i pogoršanje zdravlja su uvijek i svugdje moguća.Prva pomoć je stoga skup inicijalnih postupaka kojima se pomaže ozlijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na mjestu nesreće, kako bi se spasio ljudski život, izbjegla prijeteća opasnost ili ublažile zdravstvene poteškoće prije stizanja stručne pomoći (hitne pomoći, ljekara ili druge kvalificirane medicinske pomoći). Nju obično izvode ne-eksperti koji su osposobljeni da pomognu bolesnim i ozlijeđenim osobama prije stvaranja uslova za definitivno medicinsko zbrinjavanje. U nekim slučajevima, npr. pri manjim povredama, prva pomoć može biti dovoljna te poslije nje nije potrebna dalja stručna pomoć. Prva pomoć se obično sastoji od niza jednostavnih i, u nekim slučajevima, potencijalno spasonosnih tehnika za koje svako može biti osposobljen da ih obavlja uz pomoć minimalne opreme.
Najvažniji ciljevi prve pomoći mogu se sažeti u tri ključne tačke:
- Očuvati život
- Spriječiti daljnje štete
- Pokrenuti proces oporavka
