U okviru kontinuirane interne edukacje za osoblje Odjeljenja za urgentnu medicinu i Odsjeka za prijem i otpust pacijenata Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“ su održana predavanja o temama:
- Trijaža na Odjeljenju za urgentnu medicinu , predavač dr. Maja Dedić i
- Komunikacijske vještine, predavači: dr. Merima Šišić i Amara Baftić, medicinski tehničar.
Trijaža pacijenata je odgovorna, vrlo zahtjevna i složena dužnost ljekara ili iskusne medicinske sestre koja se svakodnevno obavlja prema „Australsko-azijskoj trijažnoj skali (ATS)“. Određuje hitnost problema, zbog kojeg pacijent dolazi, i procjenjuje dozvoljeno vrijeme čekanja za početak pregleda.
Postojanje standardnih sistema trijaže povećava kvalitet rada Odjeljenja za urgentnu medicinu i omogućava kategorizaciju pacijenata u 5 kategorija prema fiziološkim pokazateljima i rizičnim faktorima:
1. Trenutno po život opasna stanja - zahtijevaju trenutnu hitnu medicinsku intervenciju, a to su osobe sa srčanim zastojem, osobe bez svijesti, masivno krvarenje.
2. Po život opasna stanja – pacijent koji imaju tegobe sa disanjem i jake bolove čekaju oko 10 min.
3. Potencijalno po život opasna stanja – pogoršanje osnovne teške hronične bolesti, čekaju oko 30 minuta.
4. Potencijalno po život ozbiljna stanja manje hitnosti i složenosti, npr migrenozna glavobolja, povrede lokomotornog sistema, čekaju oko 60 min.
5. Manje hitno: pacijenti sa osipom, blažim bolovima, tegobama koje traju duže vrijeme-vrijeme čekanja u ovoj kategoriji može trajati i do 120 min.
Trijaža i retrijaža se obavljaju periodično, svakih 10-15 minuta da bi se provjerilo stanje pacijenata koji čekaju ili eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja. U čekaonici Odjeljenja za urgentnu medicinu postoje plakati Trijažnih skala , tako da i sami pacijenti mogu biti informirani o mogućem vremenu čekanja.
Bez obzira na stručnost i utreniranost osoblje je često izloženo nezadovoljstvu pacijenata, koji smatraju da su hitniji nego što to smatra ljekar te su moguće neugode situacije, koje eskaliraju do prijetnji. U tom slučaju zdravstveni radnik treba da pojasni pacijentima proces rada i trijažiranja.
Na predavanju je ,pored ostalog, ukazano na značaj posjedovanja razvijenih komunikacijskih vještina te na prihvatljive načine komunikacije između osoblja, pacijenata i njihove pratnje. Također , je ukazano na očekivane reakcije,koje se mogu predvidjeti te načine kako na njih treba reagirati. Posebna pažnja je posvećena načinu saopćavanja loših vijesti kao što su teške i neizlječive bolesti ili vijesti o iznenadnoj smti.
Skrenuta je i pažnja na emocionalne reakcije samog osoblja, projiciranja pacijentove patnje na zdravstvenog radnika te kako se profesionalno odnositi prema pacijentovoj patnji a pri tome sačuvati sebe i kontrolisati svoje emocije.
Komunikacijske vještine su veoma važan segment rada na Odjeljenju za urgentnu medicinu s obzirom na svakodnevne teške i odgovorne odluke koje se moraju donositi.
