Uposlenicima Odjeljenja za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš", predavanje o prijelomima proksimalnog dijela femura održala je prim.dr. Svjetlana Đozić.
Prijelomi u proksimalnom dijelu bedrene kosti postali su danas toliko česti, osobito u starijim dobnim skupinama, tako da ti pacijenti zauzimaju više od 25 % kreveta u ortopedskim bolnicama. Smrtnost je iznimno visoka, a samo manje od polovice povrijeđenih osoba nakon operacije postaje ponovno pokretno. Zbog određenih anatomskih karakteristika, problema vaskularizacije pomenute regije i biomehničkih karakteristika, ovi prijelomi zahtijevaju poseban tretman.
Do pedesetih godina prošlog stoljeća prijelome proksimalnog dijela bedrene kosti liječilo se uglavnom konzervativnom metodom.
Danas se u pravilu indicira operacijsko liječenje sa ciljem da se omogući rana rehabilitacija i spriječi pojava komplikacija. Kod liječenja fraktura proksimalnog femura jedan od osnovnih problema je oštećenje cirkulacije u proksimalnom fragmentu, što može uvjetovati nastanak avaskularne nekroze glave butne kosti. Dokazano je da se ranom i anatomskom repozicijom, uz stabilnu fiksaciju i kompresiju ulomaka može smanjiti rizik od pojave avaskularne nekroze, te se osteosinteza može učiniti intramedularno i ekstramedularno /Gamma nail, PFN ili DHS, kondilarna, angularna ploča, kanulirani vijci i dr./, ovisno o lokalizaciji i tipu prijeloma. Klasifikacija prijeloma se vrši najčešće na osnovu AO Mullerove klasifikacije, kao i kod intraartikularnih prijeloma Gardenove i Pauwellsove klasifikacije.
Pored osteosinteze, stabilizacija prijeloma se vrši i sa implantacijom endoproteza koje dijelimo u dvije velike skupine - djelomične ili parcijalne endoproteze i potpune ili totalne endoproteze.
Bez obzira na metodu liječenja, neophodno je provođenje rehabilitacijskog tretmana koji po svojoj važnosti, značaju i koristi za konačan uspjeh liječenja ne zaostaje za važnošću samog operativnog zahvata. Rehabilitacija započinje samim dolaskom pacijenta u bolnicu, a nastavlja se po izvršenom operativnom zahvatu. Cilj rehabilitacije je osamostaliti pacijenta i vratiti ga u normalan život.
S povećavnjem sveukupnog broja starih osoba, suvremenim načinom života i industrijalizacijom, možemo očekivati povećanje broja bolesnika sa dijagnozom prijeloma u području proksimalnog femura i veće izdvajanje sredstava koja se moraju utrošiti na liječenje i rehabilitaciju ovih bolesnika.
Tretman ovih povreda je za pacijente neophodan, naporan i neizvjestan, za medicinsko osoblje dug i čest, a za društvo u cijelini neophodan i skup.
