Hepatitis C je veoma rašireno oboljenje, posebno u okolini Sredozemlja. Smatra se da približno 3 % svjetske populacije boluje od hroničnog hepatitisa C koji je i glavni uzročnik nastanka ciroze jetre.
Znakovi i simptomi
- Akutni hepatitis C
Hepatitis C izaziva akutne simptome kod 15 % slučajeva. Simptomi su najčešće blagi i uključuju smanjen apetit, umor, mučninu, bol u mišićima ili zglobovima i gubitak težine. U rijetkim slučajevima dolazi do pojave žutice. Kod 10-50 % ljudi infekcija prolazi spontano, tj. bez liječenja (najčešće kod mlađih ženskih osoba).
Inkubacija, tj. period od ulaska virusa do pojave znakova bolesti je oko 6 sedmica. Kod samo 25-30 % zaraženih virusom hepatitisa C (HCV) javljaju se simptomi bolesti koji su vrlo nespecifični i po njima se ne može zaključiti da se radi o upali jetre. U mnogim slučajevima osobe zaražene HCV-om ne osjećaju se poput bolesnika, dok druge osobe mogu imati osjećaj slabije gripe koja ne zahtijeva liječenje.
Zbog netipičnih znakova bolesti (umor, bol u gornjem dijelu stomaka, posebno s desne strane, mučnine, povraćanje, gubitak apetita, ponekad povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima) najveći broj oboljelih se otkrije slučajno i to uglavnom u fazi hroničnog hepatitisa.
Simptomi hepatitisa mogu nestati nakon nekoliko sedmica, ali to ne znači da je i zaraza nestala. Upala jetre može se ustanoviti analizom krvi, mjereći dva jetrena enzima (ALT i AST). Povećanje broja ovih enzima pokazuje određenu fazu oštećenja jetre. Slučajevi akutnog hepatitisa C se vrlo rijetko otkrivaju.
- Hronična infekcija
Kada upala jetre traje duže od šest mjeseci, bolest se naziva hroničnim hepatitisom C.
Osamdeset posto osoba izloženih virusu razvija hroničnu infekciju. Kod većine se tokom prvih desetak godina trajanja infekcije pojavljuju tek minimalni ili nikakvi simptomi, premda hronični hepatitis C može biti praćen umorom. Kod dugogodišnjih bolesnika hepatitis C je primarni uzrok ciroze i karcinoma jetre. Od ciroze obolijeva od 10 % do 30 % ljudi koji su zaraženi duže od 30 godina. Ciroza je češća kod onih osoba koje su zaražene i hepatitisom B ili HIV-om, ako su alkoholičari. Oboljeli od ciroze imaju dvadeset puta veći rizik razvoja karcinoma jetre. Kod alkoholičara taj je rizik stotinu puta veći. Hepatitis C uzrokuje cirozu jetre u 27 %, a rak jetre u 25 % slučajeva.
Ciroza jetre može dovesti do povećanja krvnoga pritiska u venama koje vode prema jetri, ascitesa, modrica ili krvarenja, varikoziteta vena, posebno u želudcu i jednjaku, žutice te oštećenja mozga usljed hepatalne encefalopatije.
Način prenošenja
U razvijenom svijetu osnovni način prenošenja je intravenska uporaba droga. U zemljama u razvoju glavni su načini prenošenja transfuzija krvi i nedovoljno sterilisani medicinski instrumenti. Uzrok prenošenja u 20 % slučajeva ostaje nepoznat.
Dijagnoza
Dijagnostičke pretrage za hepatitis C uključuju:
- Krvne pretrage
- Biopsiju
- Skrining (Testiranje se preporučuje za osobe s visokim rizikom i kod osoba s povišenim jetrenim enzimima, jer je to često jedini znak hroničnog hepatitis).
Prevencija
Za razliku od hepatitisa A i B, ne postoji vakcina za hepatitis C. Prevencija bi se stoga zasnivala u strogom čuvanju od kontakta sa krvlju bolesne osobe.
Liječenje
HCV uzrokuje hroničnu infekciju kod 50-80 % zaraženih osoba, ali približno 40-80 % tih slučajeva rješava se liječenjem. U rijetkim slučajevima infekcija se može povući bez liječenja. Osobe sa hroničnim hepatitisom C trebaju izbjegavati alkohol i lijekove toksične za jetru, te se trebaju vakcinisati protiv hepatitisa A i hepatitisa B. Zaražene osobe s cirozom jetre potrebno je podvrgnuti ultrazvučnim pregledima kako bi se na vrijeme uočila pojava raka jetre.
