Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se svake godine 11.aprila, na dan rođenja sir Jamesa Parkinsona, liječnika koji je 1817. godine opisao ovu bolest. Dan se obilježava u svrhu podizanja svijesti o Parkinsonovoj bolesti i njenom uticaju na oboljele pojedince i njihove porodice. Ove godine kampanja se void pod motom “Svako može dobiti Parkinsona!”.
Ovo oboljenje nastaje zbog poremećaja u dijelu mozga koji kontroliše voljne pokrete, njihovu koordinaciju i sinhronizaciju. Brojni uzroci mogu dovesti do poremećaja u neuronima koji sintentetiziraju dopamin, a kao rezultat javljaju se tremor, otežano kretanje, zakočenost i nestabilnost kod stajanja i hoda. U najvećem broju slučajeva javlja se tremor kao prvi simptom, u pravilu najprije na jednoj strani tijela, izraženije na rukama, ali može zahvatiti i donje ekstremitete, bradu i vilicu. Kasnije se javljaju i drugi simptomi – zakočenost, otežano kretanje i započinjanje pokreta. Kod dalje progresije bolesti dolazi do promjena i u ekspresiji – lice poput maske, kao i na psihičkom planu – depresija i demencija.
Postoji više grupa lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti, a u toku su opsežna istraživanja u cilju pronalaženja novih. Klasični lijekovi na bazi levodope relativno brzo dovode do iscrpljivanja prvobitno postignutog poboljšanja, te se u liječenje uvode lijekovi sa drugim mehanizmima djelovanja. Postoje značajne individualne varijacije u reagovanju na terapiju, ali ni jedan od aktuelno primjenjivanih lijekova ne dovodi do stabilne i dugoročnije kontrole simptoma.
Kao i kod niza drugih oboljenja, rana dijagnoza i započinjanje terapije u početnim fazama bolesti od velikog su značaja za usporenje napredovanja bolesti i osiguranje boljeg kvaliteta života oboljelih kroz što duži vremenski period.
Relevantna statistika, kao i za druga oboljenja, u nadležnosti je Zavoda za javno zdravstvo, ali svakodnevno kliničko iskustvo, kao i podaci iz literature, upućuju na tendenciju porasta oboljevanja od Parkinsonove bolesti.
U liječenju bolesti, osim zdravstvenih profesionalaca, značajnu ulogu treba da ima porodica ili drugo neposredno okruženje oboljelog u smislu psihološke podrške, podsticanja mentalne i fizičke aktivnost, i provođenju svakodnevnih rutinskih aktivnosti, kako bi se produžio period samostalnosti i ukupno unaprijedio kvalitet življenja.
